Džeparac – male pare za velike želje

džeparac

Džeparac  služi za to da dete dobije sve što mu treba, ali ne i sve  što želi. Služi da dete nauči vrednost novca i odgovorno njime raspolaže, da razume i poštuje trud roditelja koji ga zarađuju.

Većina roditelja, barem u Srbiji najradije bi poštedela svoje mališane bilo kakvog razmišljanja o novcu, njegovom zarađivanju i trošenju. Činjenica je da se on, kao svakodnevna tema najčešće neprijatnih razgovora u kući, ušunjao i u život dece.

Pitanja tipa:,,A zašto ja ne mogu da dobijem smart telefon kakav imaju svi moji drugari?’’ ili ,,Dokle da se brukam farmerkama sa buvljaka?’’ Ova pitanja su košmar mnogih tata i mama koji pokušavaju da svoje sve skromnije prihode raspodele na sve veće izdatke. A među njima je i džeparac.

Šta je džeparac?

,,Po definiciji džeparac je novac koji se u pravilnim  vremenskim razmacima daje deci da ga potroše na šta god ona žele. Nezavisno od njega, za sve osnovne potrebe deteta su odgovorni roditelji. U to spada kupovina školskog pribora, odeće, obuće, bavljenje sportskim aktivnostima…

Suština je da dete dobije sve što mu treba, ali ne i sve za čim žudi. Služi da se od najranijeg uzrasta polako navikava na odnos prema novcu. Razvija se svest o njegovoj vrednosti i odgovornost u odnosu na zarađivanje i trošenje novca – kaže za ,,Magazin’’ Irena Werner, master psiholog iz Psihološkog savetovališta ,,Centar’’ u Beogradu.

Kada, koliko davati novca?

Najbolje je, kaže, početi od male, simbolične svote. Nakon toga pratiti na koji način se dete ponaša prema dobijenom džeparcu. Koliko brzo i na šta ga potroši, da li je u stanju da štedi da bi kupilo nešto vredno…Tako se dete uči štednji, planiranju troškova, odricanju, odvajanju velikih od malih želja. Uči se donošenju odluka, strpljenju, samodisciplini. Gradi se osećaj vrednosti novca i poštuje trud roditelja da ga zarade.

Koliko iznosi džeparac?

Kolika će suma biti, roditelj procenjuje na osnovu svojih mogućnoti, uzrasta i potreba deteta. Ukoliko detetu to nije dovoljno, novac može da zaradi obavljajući dodatne aktivnosti u kući, osim obaveznih (kao što je sređivanje svoje sobe ili pospremanje kupatila nakon kupanja). Psiholozi često upozoravaju roditelje da je bolje da objasne detetu da ne mogu da mu ispune  neku želju jer za to nemaju mogućnosti, to jest novca. Umesto toga bolje da mu ponude druge mogućnosti kako da to ostvari, umesto da omalovažavaju tu želju.

,,Premali džeparac može voditi tome da se dete oseća manje vredno u poređenju sa svojim vršnjacima. Ali, ukoliko je preveliki, šalje se pogrešna poruka detetu o sopstvenoj vrednosti preko novca – ističe naša sagovornica. Ona objašnjava da je, recimo, mobilni telefon danas potreba (za koju plaćaju roditelji). Sa druge strane, kupovina određenog, prestižnog modela  je želja u čijem ispunjenju dete može da učestvuje sa svojim džeparcem, ili dodatnim angažovanjem, ili odricanjem od nečeg drugog.

Kada se daje džeparac?

Džeparac se obično daje detetu kad pođe u školu, a koliko često zavisi od uzrasta, pa bi, smatraju psiholozi, mlađi osnovci trebalo da dobiju manje svote na dnevnoj osnovi, učenici starijih razreda i srednjoškolci veće iznose, na nedeljnom ili mesečnom nivou. Važno je da roditelji imaju kontrolu nad davanjem džeparca, i da detetu jasno kažu za koje troškove on služi, da prate kako se ono snalazi u plaranju trošenja novca. Ali, upozoravaju psiholozi, to bi trebalo činiti s merom, ako žele da dete postane samostalno i odgovorno. To znači da ne bi trebalo da naturaju detetu šta da radi sa svojim džeparcem, ali ni da uvek ,,uskoče’’ kad ga prebrzo potroši.

,,Pošto se džeparac daje deci da ga potroše na šta kod žele, očekuje se od njih i nešto zauzvrat.Pod tim se misli poštovanje kućnih pravila i ispunjavanje školskih obaveza. Ne bih preporučila da te poslove koje dete obavi roditelji zasebno plaćaju jer se na taj način ono uči da radi samo zadatke za koje je plaćen. Međutim, to neće uvek biti slučaj – kaže Irena Werner.

Štednja od malih nogu

Novac koji mlad čovek dobija na poklon za rođendan, Novu godinu ili nekom drugom prilikom, od rođaka ili kućnih prijatelja, može da stavi na račun ili drži kod kuće i troši kako želi. Psiholozi savetuju roditelje  da poštuju to njegovo pravo. Na taj način dete uči da samostalno raspolaže svojim budžetom (kasnije kućnim budžetom) i stekne pravilan odnos prema novcu.

,,Upravljanje’’ džeparcem i dodatno dobijenim iznosima novca uči dete štednji od malih nogu. Daje mu osećaj sigurnosti i zrelosti da može samo da odlučuje o svojim potrebama i planira kako da ispuni svoje želje.

Prema nekim anketama – zvanična istraživanja na tu temu nisu u Srbiji rađena – džeparac dobija oko polovine školske dece u našoj zemlji. Četvrtina ispitanih roditelja je rekla da deci daje sume do dvadesetak evra mesečno. Nešto veći procenat dece dobija dvostruko veći iznos. Onih koji mogu da računaju na 50 do 100 evra ima manje od desetine. Procenat dece koja uopšte ne dobijaju džeparac, ili ga dobijaju samo za užinu, primetno je veći nego u unutrašnjosti nego u Beogradu.

Intervju vodila Aleksandra Mijalković, Politika Magazin sa Irenom Werner, psihologom i psihoterapeutom

Sa željom da Vam ponudimo saznanja koja će Vam olakšati život i poboljšati kvalitet života, pozivamo Vas na naše programe edukacije koji se održavaju u prostorijama Psihološkog savetovališta Centar u Beogradu ili online putem Skype-a ili Viber-a.
Prijavi se

Postavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.