Koliko puta je svako od nas, naročito kada nam život pokaže oštre zube, pomislio kako bi sve bilo drugačije da smo, na primer, upisali drugi fakultet, ostali sa nekim umesto što smo olako otišli iz veze, otputovali negde kada smo za to imali priliku, prihvatili određenu poslovnu ponudu…Šta se to dešava? Kajanje nakon donete odluke.
Svakodnevno odlučujemo o veoma važnim i manje bitnim stvarima, ali suština je ista – naš život je, upravo zbog učinjenog, ishitrenih odluka ili odluke da nešto ne prihvatimo ili uradimo, takav kakav je. Naravno da je stoga, sasvim normalno što se povremeno pitamo ,,šta bi bilo da sam…’’ Šta treba uzeti u obzir kada se nađemo pred nekom odlukom? Da li se zbog odluke vredi uopšte kajati? Kakve odluke mogu da nam naude? O moći odlučivanja za ,,Život plus’’ govori psiholog i psihoterapeut Sanja Stanić.
Statistika je neumoljiva – neporedivo više osećamo kajanje zbog nečega što nismo uradili.
Zar ne bi bilo logično da osećamo kajanje zbog učinjenog?
„Smisao odluke je želja da postignemo određeni cilj ili da rešimo neki problem. Doneti odluku znači preuzeti kontrolu nad svojim životom i postati odgovorna osoba. Postojanje više alternativa i sloboda izbora ima svoju cenu. Ona se ogleda u većoj verovatnoći da ćemo se posle izbora kajati. Strah od nepoznatog i ostajanje u zoni komfora dovodi do propuštanja ,,životnih prilika’’ i do činjenice da se 75 odsto ljudi kaje zbog nečega što nisu uradili. Izgleda da je lakše nositi se sa poznatim negativnim posledicama učinjenog, nego sa potencijalnim pozitivnim ishodima neučinjenog.
Negativne posledice donete odluke su doživljene i preživljene. Ljudi imaju niz mehanizama koji im omogućavaju da se nose sa negativnim događajima. Protok vremena i novi problemi, greške i promašaje stavljaju u drugu perspektivu. Kada su u pitanju pozitivni ishodi koji su mogli da se dese da smo doneli drugačiju odluku, tu je ljudska mašta neograničena, a potencijalne teškoće se ne uzimaju u obzir. Da li bi bilo bolje da smo drugačije odlučili? To nikada nećemo saznati, ali kako u budućnosti zaključujemo na osnovu trenutnog emocionalnog stanja, sadašnja nezadovoljstva precenjuju privlačnost izgubljene alternative. Čini nam se da bi sve bilo lakše i bolje, a verovatnije je da je takva pretpostavka u suštini pogrešna.
Kakve osobe teže donose konačnu odluku u vezi važnih životnih izbora?
„Svako ponekad okleva. Što je odluka važnija, a njene posledice rizičnije, teže je doneti odluku. Neodlučnost proističe iz zabrinutosti zbog moguće greške i negativnih posledica za koje odgovornost snosi osoba koja je odluku donela. Odlučnost nije karakteristika pasivnih, zavisnih, anksioznih i depresivnih osoba. Globalno, nesigurne osobe su nesigurne zbog teškoća da donose odluke. Ipak, zreo uravnotežen odnos prema životnim problemima podrazumeva da osoba nije impulsivna.
Impulsivnost, kao suprotnost neodlučnosti, takođe govori o problemima u odgovarajućem donošenju odluka. Impulsivne osobe nisu u stanju da istolerišu neprijatnost i frustraciju koju proces odlučivanja sa sobom nosi. Ishitrene odluke, donete na ,,bum’’, kao i njihovo odlaganje dovodi do novih problema, komplikuje situaciju i još više otežava donošenje ispravne odluke. Takođe, u zavisnosti od toga da li tražite mnogo ili se zadovoljavate malim postignućima, efekti ostvarenih ciljeva mogu da budu donekle drugačiji. Osobe maksimalističkih zahteva možda postižu više, ali su sklonije kajanju i razmišljanju o opcijama koje su propustili, zabrinutosti, pesimizmu i depresiji. Manji zahtevi donose više zadovoljstva.
U kojim životnim situacijama najviše vagamo?
„Teret donošenja odluka ljudi osećaju u onim životnim situacijama koje procenjuju kao izuzetno važne za dostizanje željnog cilja i održavanje motivacije za njegovo dostizanje uprkos preprekama. Koju školu upisati? Koji fakultet odabrati? Za koji se profesionalni put opredeliti? Da li zasnovati porodicu sa sadašnjim emotivnim partnerom? To su neke od najvažnijih odluka koje određuju pravac u kom će se naš život odvijati. Drugi aspekt donošenja odluka ogleda se u prevazilaženju suprotstavljenih težnji i želja koje isključuju jedna drugu.
Ljudi imaju nedoumice da se odluče i izaberu jednu od mogućih privlačnih opcija, recimo koji auto da kupe. Ili manje od dva zla, da li da ostanu na iscrpljujućem poslu ili da daju otkaz? Kako da se postave u odnosu na osobu ili situaciju prema kojoj imaju suprotstavljena osećanja: da li da prihvate ponuđeni posao, uprkos teškim uslovima rada, ili da zasnuju brak sa trenutnim partnerom, mada nisu sigurni u sopstvena osećanja. Svaka od ovih nedoumica može da bude veoma frustrirajuća, a osoba će, u zavisnosti od sklopa ličnosti i sistema uverenja, više ili manje da trpi neprijatnost i preduzima ili odustaje od akcije.’’
Kako odlučivati?
„Živeti život podrazumeva neprekidan proces odgovaranja na izazove koje nam on postavlja, a često smo u situaciji da biramo između nepoželjnih, ali jedino mogućih opcija. Svako se trudi da izabere onu za koju smatra da će biti manje zlo. Pošto je ovo jedan od najtežih psiholoških konflikata, ljudi se najčešće nesvesnim mehanizmima brane od pretnji koje pogrešna odluka može da ostavi na njihovo samopoštovanje.
Nekonstruktivna reagovanja prati povećenje anksioznosti, depresivno ili agresivno reagovanje. Najteža posledica ovih konflikata je psihološki poremećaj (,,bekstvo u bolest’’). Konstruktivno reagovanje podrazumeva prevazilaženje emocionalnih blokada, uvažavanje realnosti, izgradnju veština rešavanja problema. Na taj način se povećavaju kapaciteti ličnosti da se ona sa životnim teškoćama nose na zdrav, samopomažući način.’’
O čemu teže odlučujemo?
„To zavisi od kompleksnosti ličnosti, njene istorije, porodične i šire socijalne sredine kojoj pripada, ali u najvećoj meri od važnosti koju osoba pridaje različitim životnim domenima. Osoba ostvarena u profesionalnoj ulozi, bez partnera ili nezadovoljna emotivnom vezom, i, obrnuto, osoba koja nema posao ili je na neodgovarajućem poslu, usmerena je na onaj aspekt života koji doživljava kao problematičan. Samim tim i odlučivanje u tom domenu je teže.
Doživljaj samopouzdanja olakšava odlučivanje. Kada sebe doživljavamo kao osobu koja je u stanju da se izbori sa životnim izazovima, donese odluku i prihvati mogućnosti da napravi grešku, na dobrom smo putu da budemo uspešniji, emocionalno stabilniji i fizički zdraviji.’’
Prilikom odlučivanja da li se treba držati samo racionalnih argumenata?
„Naš mozak kalkuliše, pravi računice kako bi izbegao opasnost i dostigao cilj. Postoji priličan broj psiholoških dokaza da se te kalkulacije dešavaju izuzetno brzo, na osnovu najčešće nesvesnog poznavanja određenih pojava. Iskustvo, ali i organizacija mozga, omogućava tu vrstu veštine pri donošenju odluka. Rezultati istraživanja, takođe, često pokazuju da previše informacija zna da izazove zbunjenost i neefikasnost.
Odluke koje se donose pod pritiskom i pored toga što bi, po zakonu verovatnoće, trebalo da budu uglavnom pogrešne, najčešće su veoma dobre i pored toga što su ljudi baratali sa ograničenim informacijama. Prema tome, prvi utisak i razmišljanje mogu da budu izuzetno korisni u proceni odlučivanja. Međutim, da bi se izbegle negativne posledice i greške prilikom oslanjanja na ovu vrstu odlučivanja, neophodno je vežbati promišljene i racionalne strategije donošenja odluka. Nažalost, isto važi i za ,,strategije srca’’. Donošenje odluka na osnovu trenutnih emocionalnih stanja je najčešće pogrešno. Svako je iskusio da mu ispunjena želja ili dostignut cilj nije doneo ono zadovoljstvo koje je očekivao, ili da situacija koje se plašio nije toliko strašna kao dok ju je zamišljao.’’
Kakvu ulogu u tome može da odigra podsvest?
„Ne zaboravimo da ljudi nisu samo racionalna bića. Čak i kada se zaista potrudimo da donesemo racionalnu odluku, nije isključeno da ćemo iskusiti kajanje i da ćemo se preispitivati. Istraživanja psihologa Dijksterhuisa i Van Oldena, pokazuju da su ljudi koji se nalaze u procesu odlučivanja, ako nakon izloženih opcija dobiju zadatak da se bave nekom napornom mentalnom aktivnošću (recimo, da rešavaju anagrame), u stanju da donesu bolje odluke od onih koji su razmatrali razloge za i protiv.
Ovaj efekat istraživači su objasnili teorijom podsvesnog razmišljanja, koja ističe da se naša podsvest bolje snalazi kada su u pitanju kompleksne odluke. Kako navesti podsvest da se bavi problemom donošenja odluka? Strategija podrazumeva da se prvo racionalno upoznamo sa elementima koji su za donošenje odluke neophodni, zatim da angažujemo pažnju napornom mentalnom aktivnošću, a podsvesti dozvolimo da radi za nas.
Kada se ispostavi da smo, ipak, doneli pogrešnu odluku, šta iz tog iskustva možemo da naučimo?
„Komplikovani smo i na naše postupke utiče niz faktora, između ostalog to kako sebe doživljavamo, ali i kako nas drugi vide. Osim toga kajanje je zdrava emocija. Kajanje nam omogućava da uočimo, prihvatimo i popravimo probleme koji se neminovno događaju tokom života. Preuzeti odgovornosti, pokazati kajanje zbog greške i oprostiti sebi, važan je korak kojim život možemo da obogatimo iskustvom i mudrošću. Nema dokaza da je pravolinijski životni put, put po socijalno poželjnim merilima, bez grešaka i stranputica, jedini ispravan.
Kakvu strategiju da primenimo kako bismo kajanje zbog donete odluke sveli na minimum?
„Odustajanje od donošenja odluka, ignorisanje problema, odlaganje ili impulsivno reagovanje, loše su strategije koje povećavaju mogućnost greške, a samim tim i kajanje zbog donete odluke. Korisne strategije koje će ublažiti kajanje podrazumevaju racionalan pristup donošenja odluka, a evo nekih od njih…
Pre prikupljanja podataka odredite moguće alternative. Ljudi često nisu svesni koje su sve mogućnosti u igri, pa psihloški preuveličavaju značaj i težinu dileme koja ih pritiska.
Zapišite razloge za i protiv nekog postupka. Na taj način će alternative biti jasnije.
Razmislite na koga će sve uticati vaša odluka. Uključite i druge osobe u proces, pogotovo ako će vaša odluka uticati na njihove živote.
Procenite rizik pre primene odabrane alternative. Razmislite o tome šta sve može da krene naopako, a šta vi možete da preduzmete da biste taj rizik sveli na minimum, a teškoću prevazišli.
Uradite mentalnu probu – zamislite kakvi će biti ishodi odluke.
Napravite plan akcije. Konkretizujte donetu odluku s obzirom na vremenske rokove. Odredite male nagrade koje će vas motivisati da istrajete. Zapišite.
Kada donesete odluku posvetite se planu akcije i zaboravite na ,,šta – ako?’’
Autor: Sanja Stanić, psiholog i psihoterapeut, Priredila: Suzana Bijelić za časopis Život plus
Sa željom da Vam ponudimo saznanja koja će Vam olakšati život i poboljšati kvalitet života, pozivamo Vas da se prijavite na psihoterapijske seanse koje se održavaju u prostorijama Psihološkog savetovališta Centar u Beogradu ili online putem Skype-a ili Viber-a.
Prijavi se