Pokušaj samoubistva u adolescenciji

Pokušaj samoubistva u adolescenciji i izvršenje samoubistva je jedno od vodećih uzroka smrti kod mladih ljudi. Kako statistika pokazuje u Sjedinjenim Američkim Državama samoubistvo je treći najčešći uzrok smrti kod mladih.

Namera

Stručnjaci tvrde da većina adolescenata koji izvrše samoubistvo nemaju nameru da se ubiju. Pitanje, koje se neminovno nameće jeste,  zbog čega je onda tako visoka stopa saoubilačkih pokušaja. Kod mnogih mladih po prvi put javljaju se veoma intenzivna i po kvalitetu različita osećanja. Osim toga što se polako menja hormonska ravnoteža, koja je do tada vladala u organizmu, adolescencija je period razočarenja u vršnjake, prvih gubitaka (raskida emotivnih veza, gubitaka starijih članova porodice…).  Kako nemaju pređašnjeg iskustva sa ovim bolnim i neprijatnim emocijama adolescenti uglavnom misle da su njihova osećanja trajna, a problemi nerešivi.  Pokušaj samoubistva, često,  predstavlja način da se pobegne od problema za koji se ne vidi rešenje. Stoga je bitno detetu objasniti da smrt nije privremena i predočiti mu konačnost smrti.  Iako se odraslima ovo čini kao izlišno,  mnogi adolescenti zapravo samo žele da se odmore od svojih problema, povrate osećaj kontrole nad sopstenim životom  i da se na neko vreme sklone od neprijatnih osećanja ili situacija.  Na nesreću oni ne vide drugi način da to urade.

Mitovi vezani za pokušaj samoubistva u adolescenciji

U daljem tekstu iznećemo neke od mitova o samoubistvu, sa kojima se često susrećemo u praksi:

  1. Za samoubistvo postoji jasan uzrok

Mnogi činioci mogu dovesti do osećaja bespomoćnosti, bezizlaznosti i negativnog doživljaja sebe. Mada nam se iz naše životne perspektive,  problemi adolescenata mogu delovati trivijalno, ne smemo zaboravati da su za njih to uglavnom  skustva koje ranije nisu imali i sa kojima ne umejeu da se nose. Mnogo faktora dovodi do toga da osoba jedini izlaz vidi u pokušaju samoubistva.  Zato je bitno da neminalizujemo tuđe probleme, već da ih uvažimo i shvatimo ozbiljno,  kako ne bi došlo do kapi koja je prelila čašu.

  1. Priča o samoubistvu podstaćiće ili dati ideju adolesentu da se ubije

Roditelji se često plaše da razgovaraju sa decom o samoubistvu misleći da im time mogu dati ideju ili ih podstaći na takav čin. Istina je međutim upravo suprotna. Mnogi adolescenti razmišljaju o samubistvu, ali nemaju hrabrosti da to sa nekime podele. Stoga otvoren razgovor o samoubistvu može biti početak pruženja pomoći i dolaženja do različitih rešenja za probleme u kojima se nalaze.

  1. Onaj ko priča o samoubistvu nije onaj koji će ga i izvršiti

Uvreženo je shvatanje da adolescenti koji pričaju o samoubistvu „samo“ žele da privuku pažnju. Ne možemo osporiti da je ovo u određenom broju slučajeva istina. Ipak, neophodno je da se zapitamo odakle im takva potreba i zašto ne mogu da privuku pažnju i na neki drugi način. Još bitnije, koliko daleko mogu otići u privlačenju pažnje i ne predstalja li to rizik da zasita naude sebi.

  1. Poseban tip ljudi izvršava samoubistvo

Ne postoji određen „tip ljudi“ ili adolecenata koji su više skloni samoubistvu od ostalih. Naravno, postoje faktori rizika u koje ubrajamo: osećaj odbačenosti i neprihvaćenosti od strane drugih, nisko samovrednovanje, doživljaj ličnog neuspeha, emotivni gubitak, izolaciju i osećaj usamljenosti, ranije pokušaje samoubistva, sklonost rizičnom ponašanju, samoubistvo kao model ponašanja u porodici.  Kada govorimo o faktorima rizika vidimo da svako od nas može u određenom životnm periodu biti podložniji nekom od navedenih  faktora. Osim toga, navedeni faktori, svakako ne obuhvataju listu svih mogućih faktora rizika, već samo onih za koje smo procenili da se u praksi najčešće javljaju.

Mnoge od ovih mitova kao i neke druge možeš pronaći u knjizi  „Moć da se spreči samoubistvo “, čiji je izdavač Kreativni cenatr.

Ukoliko  znaš nekoga ko razmišlalja o samoubistvi ili i sam o tome rezmišljaš potrebno je da potražiš stručnu pomooć.   Pomoć možeš potražiti na sledećim adresama:

Klinika za psihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarević, Beograd, Centrala 011/3636400,

Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistva, Telefon: 011/7777000

Institut za mentalno zdravlje, Beograd, Telefon:011/3307 500, Paunova 2; telefon: 011/2666 166, 011/2664 555

Centar SrceNovi SadTelefon: 0800-300-303

Psihocentrala sajt – spisak svih zdravsvenih ustanova u Srbiji koji pružaju usluge zaštite mentalnog zdravlja

 

Autor: Marija Manojlović, psiholog, REBT savetnik

Sa željom da Vam ponudimo saznanja koja će Vam olakšati život i poboljšati kvalitet života, pozivamo Vas da se prijavite na naše programe edukacije, koji se održavaju u prostorijama Psihološkog savetovališta Centar u Beogradu ili online putem Skype-a ili Viber-a.

Postavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.