Na današnji dan, 1. marta, obeležava se svetski dan podizanja svesti o samopovređivanju.
Šta je samopovređivanje?
Samopovređivanje je ponašanje koje podrazumeva nanošenje povrede samom sebi: sečenjem, žigosanjem, opekotinama, konzumiranjem prevelikih količina lekova, alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci, udaranjem sebe predmetima ili sprečavanjem rana da zarastu. Samopovređivanje takođe može da uključuje druge oblike dovođenja sebe u opasnost, kao što je neoprezna vožnja ili opijanje.
Samopovređivanje služi kao mehanizam prevazilaženja teških misli, osećanja ili situacija. Uglavnom počinje tako što osoba povredi sebe kako bi ublažila pritisak i preplavljenost uznemirujućim mislima i emocijama. Time nastaje privremeno olakšanje od emocionalnog distresa, mada uzrok distresa i dalje postoji. Osećanja sramote i krivice obično prate ovo ponašanje. Neki ljudi povrede sebe nekoliko puta i stanu, dok kod drugih to može da pređe u dugotrajan obrazac ponašanja.
Mnogi kriju ovo ponašanje od drugih, jer smatraju da je neobično i retko. Zapravo, samopovređivanje je učestala pojava, posebno kod adolescenata i mladih odraslih osoba, iako može da se javi i kasnije u životu.
Ne postoji jedinstven razlog zbog kojeg se ljudi samopovređuju. Svi se nose sa teškim životnim iskustvima koji služe kao okidači. Dok se neki nose sa teškoćama tako što pričaju sa bliskim članom porodice, prijateljom ili terapeutom, drugima je teško da razumeju i izraze svoja osećanja. Samopovređivanje postaje kanal kojim mogu da izraze osećanja i misli koje ne mogu da se izgovore.
Ko je pod najvećim rizikom ?
Samopovređujuće ponašanje češće se javlja kod ljudi koji su doživeli seksualno, fizičko ili emocionalno zlostavljanje u prošlosti i koji žive u toksičnom okruženju, koji se nose sa socijalnom izolovanošću, sa krizom identiteta, te koji doživljavaju maltretiranje (bullying) i koji imaju nisko samopouzdanje.
Samopovređivanje ne spada u psihičke poremećaje, ali može da bude znak postojećih problema u mentalnom zdravlju. Poremećaji povezani sa samopovređivanjem su granični poremećaj ličnosti, depresija, poremećaji u ishrani, anksioznost i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
Pored navedenog, zloupotreba droga i alkohola, kao i loš uticaj vršnjaka, može da stavi osobu pod rizik da sebi namerno naudi.
Kako prepoznati samopovređivanje?
Može biti teško prepoznati znake samopovređivanja budući da osoba uglavnom to želi da sakrije. Nekada je moguće primetiti da osoba često ima sveže posekotine po rukama i nogama ili ožiljke od starih povreda. Često će osoba sa ovim problemom nositi duge rukave i nogavice kako bi prekrila kožu sa povredama, što je posebno upadljivo kada je vreme toplo. Posedovanje oštrih predmeta, poput noževa ili žileta, i njihovo držanje pri ruci, takođe može biti znak samopovređujućeg ponašanja.
Drugi znaci uključuju preterano češanje kože, kopanje rana, čupanje kose ili paljenje kože.
Emotivni znaci da se osoba samopovređuje mogu da uključe preterano samokritikovanje, impulsivna ponašanja, emocionalnu nestabilnost, osećanja krivice i beznadežnosti, preispitivanje sopstvenog identiteta i seksualnosti ili bivanje u štetnom odnosu.
Kako možeš pomoći?
Samopovređivanje treba shvatiti ozbiljno, čak i kada nije učestalo. Ako primetite da se bliska osoba samopovređuje, pomaže da joj se obratite i na miran način izrazite zabrinutost.
Osobe koje se samopovređuju mogu osećati stid i krivicu zbog ovog ponašanja, pa je izuzetno važno reagovati bez ljutnje i ne zapitkivati. Potrebno je izbeći osuđujuće ili stigmatizirajuće komentare. Bitno je ohrabiti osobu da potraži pomoć profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja kako bi se došlo do problema koji leže ispod samopoveđujućeg ponašanja. Uverite ih da ste tu kad god budu želeli da razgovaraju i obavezno budite dostupni ako vam se obrate.
Samopovređivanje može da vodi raznim ishodima, koji uključuju fatalne povrede, trajne ožiljke, infekcije rana ili druge ozbiljne psihičke probleme.
Javljanje za pomoć što je pre moguće može da spreči dalje komplikovanje problema. Kognitivno-bihejvioralna terapija je efikasna u podržavanju osobe da pronađe i uspostavi nove mehanizme prevazilaženja preplavljenosti mislima i osećanjima.
Dok osoba traži profesionalnu pomoć, može da primeni nekoliko načina da spreči samopovređivanje. Može da razgovara sa osobom kojoj veruje kada oseti želju za samopovređivanjem. Takođe može da skrene misli i otpusti negativna osećanja šetnjom, pisanjem dnevnika ili zapisivanjem kako se oseća.
Autor: Irena Werner, master psiholog i REBT psihoterapeut
Sa željom da Vam ponudimo saznanja koja će Vam olakšati život i poboljšati kvalitet života, pozivamo Vas da se prijavite na psihoterapijske seanse koje se održavaju u prostorijama Psihološkog savetovališta Centar u Beogradu ili online putem Skype-a ili Viber-a.
Prijavi se